Formentabelle zu „opsonare“
Substantiv
Verb
Präsens (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsono | opsonor |
| 2. Person Singular | opsonas | opsonare, opsonaris |
| 3. Person Singular | opsonat | opsonatur |
| 1. Person Plural | opsonamus | opsonamur |
| 2. Person Plural | opsonatis | opsonamini |
| 3. Person Plural | opsonant | opsonantur |
Imperfekt (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonabam | opsonabar |
| 2. Person Singular | opsonabas | opsonabare, opsonabaris |
| 3. Person Singular | opsonabat | opsonabatur |
| 1. Person Plural | opsonabamus | opsonabamur |
| 2. Person Plural | opsonabatis | opsonabamini |
| 3. Person Plural | opsonabant | opsonabantur |
Futur I (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonabo | opsonabor |
| 2. Person Singular | opsonabis | opsonabere, opsonaberis |
| 3. Person Singular | opsonabit | opsonabitur |
| 1. Person Plural | opsonabimus | opsonabimur |
| 2. Person Plural | opsonabitis | opsonabimini |
| 3. Person Plural | opsonabunt | opsonabuntur |
Perfekt (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonavi | — |
| 2. Person Singular | opsonavisti | — |
| 3. Person Singular | opsonavit | — |
| 1. Person Plural | opsonavimus | — |
| 2. Person Plural | opsonavistis | — |
| 3. Person Plural | opsonare, opsonavere, opsonaverunt | — |
Plusquamperfekt (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonaveram | — |
| 2. Person Singular | opsonaveras | — |
| 3. Person Singular | opsonaverat | — |
| 1. Person Plural | opsonaveramus | — |
| 2. Person Plural | opsonaveratis | — |
| 3. Person Plural | opsonaverant | — |
Futur II (Indikativ)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonavero | — |
| 2. Person Singular | opsonaris, opsonaveris | — |
| 3. Person Singular | opsonaverit | — |
| 1. Person Plural | opsonaverimus | — |
| 2. Person Plural | opsonaveritis | — |
| 3. Person Plural | opsonaverint | — |
Präsens (Konjunktiv)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonem | opsoner |
| 2. Person Singular | opsones | opsonere, opsoneris |
| 3. Person Singular | opsonet | opsonetur |
| 1. Person Plural | opsonemus | opsonemur |
| 2. Person Plural | opsonetis | opsonemini |
| 3. Person Plural | opsonent | opsonentur |
Imperfekt (Konjunktiv)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonarem | opsonarer |
| 2. Person Singular | opsonares | opsonarere, opsonareris |
| 3. Person Singular | opsonaret | opsonaretur |
| 1. Person Plural | opsonaremus | opsonaremur |
| 2. Person Plural | opsonaretis | opsonaremini |
| 3. Person Plural | opsonarent | opsonarentur |
Perfekt (Konjunktiv)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonaverim | — |
| 2. Person Singular | opsonaris, opsonaveris | — |
| 3. Person Singular | opsonaverit | — |
| 1. Person Plural | opsonaverimus | — |
| 2. Person Plural | opsonaveritis | — |
| 3. Person Plural | opsonaverint | — |
Plusquamperfekt (Konjunktiv)| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 1. Person Singular | opsonavissem | — |
| 2. Person Singular | opsonavisses | — |
| 3. Person Singular | opsonavisset | — |
| 1. Person Plural | opsonavissemus | — |
| 2. Person Plural | opsonavissetis | — |
| 3. Person Plural | opsonavissent | — |
Infinitiv| | Präsens | Perfekt |
|---|
| Aktiv | opsonare | opsonavisse |
| Passiv | opsonari, opsonarier | — |
Imperativ I| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 2. Person Singular | opsona | opsonare |
| 3. Person Singular | — | — |
| 2. Person Plural | opsonate | opsonamini |
| 3. Person Plural | — | — |
Imperativ II| | Aktiv | Passiv |
|---|
| 2. Person Singular | opsonato | opsonator |
| 3. Person Singular | opsonato | opsonator |
| 2. Person Plural | opsonatote | — |
| 3. Person Plural | opsonanto | opsonantor |
PPP| | Singular | Plural |
|---|
| Nominativ | opsonata, opsonatum, opsonatus | opsonata, opsonatae, opsonati |
| Genitiv | opsonatae, opsonati | opsonatarum, opsonatorum |
| Dativ | opsonatae, opsonato | opsonatis |
| Akkusativ | opsonatam, opsonatum | opsonata, opsonatas, opsonatos |
| Ablativ | opsonata, opsonato | opsonatis |
| Vokativ | opsonata, opsonate, opsonatum | opsonata, opsonatae, opsonati |
PPA| | Singular | Plural |
|---|
| Nominativ | opsonans | opsonantes, opsonantia |
| Genitiv | opsonantis | opsonantium, opsonantum |
| Dativ | opsonanti | opsonantibus |
| Akkusativ | opsonans, opsonantem | opsonantes, opsonantia |
| Ablativ | opsonante, opsonanti | opsonantibus |
| Vokativ | opsonans | opsonantes, opsonantia |
PFA| | Singular | Plural |
|---|
| Nominativ | opsonatura, opsonaturum, opsonaturus | opsonatura, opsonaturae, opsonaturi |
| Genitiv | opsonaturae, opsonaturi | opsonaturarum, opsonaturorum |
| Dativ | opsonaturae, opsonaturo | opsonaturis |
| Akkusativ | opsonaturam, opsonaturum | opsonatura, opsonaturas, opsonaturos |
| Ablativ | opsonatura, opsonaturo | opsonaturis |
| Vokativ | opsonatura, opsonature, opsonaturum | opsonatura, opsonaturae, opsonaturi |
Gerundivum| | Singular | Plural |
|---|
| Nominativ | opsonanda, opsonandum, opsonandus | opsonanda, opsonandae, opsonandi |
| Genitiv | opsonandae, opsonandi | opsonandarum, opsonandorum |
| Dativ | opsonandae, opsonando | opsonandis |
| Akkusativ | opsonandam, opsonandum | opsonanda, opsonandas, opsonandos |
| Ablativ | opsonanda, opsonando | opsonandis |
| Vokativ | opsonanda, opsonande, opsonandum | opsonanda, opsonandae, opsonandi |
157 (233) Formen für „opsonare“